Ponekad mislim da život nije fer,s obzirom na to kojom brzinom teče.Još jučer smo bili u klupama za prvačiće,a sada smo stigli i do Španije kao maturanti gimnazije.Euforija kod nekih učenika je počela i mnogo ranije,čak početkom trećeg razreda,ali pravo uzbuđenje je krenulo na raspustu.A eksplozija emocija počevši od sreće,uzbuđenja,adrenalina pa sve do nekoliko uzdaha koji su upućivali na tugu zbog rastanka sa najbližim,tek zadnjih dana u mjesecu augustu.Bilo je tu mnogo priča o pripremanju za put, ipak trebalo je dosta toga kupiti za bezbijedan put. Mislim da su se tom dijelu najviše djevojke posvetile.Bilo je tu i majki koje su u sebe unijele dosta uzbuđenja sa daškom nekog straha,tako da su se i one pobrinule za naš ugodan boravak tamo.Mnogi od nas nisu vjerovali da smo na kraju i da jedno novo i potpuno drugačije iskustvo počinje.Osvijestili su se tek kada su sjeli u autobus za polazak prvog septembra u sedam sati navečer. Mogu reći da početak i nije bio toliko dobar, barem ne kako sam ja zamišljala.Iako nas sunce preko raspusta nije baš grijalo,ni taj dan na tu ideju nije ni pomišljalo.Dan je bio tmuran i siv,savršen za toplu sobu,šalicu čaja i neki program na tv-u. Ali to nas nije smjelo pokolebati niti nam pokvariti raspoloženje. Taj dan smo također bili u školi, po povratku kući u podne završavalo se posljednje pakovanje onih najsitnijih stvari koje su ipak najpotrebnije. Kako je veče polako padalo,vrijeme je postajalo sve gore.Dočekao nas je pljusak kiše navečer pred školom, tako da je većina učenika bila nervozna radi pokisnutih kofera pa čak i glava.Od tog silno užasnog vremena nismo kako treba ni uspijeli pozdraviti najmilije,ali čim su se vrata autobusa zatvorila atmosfera je postajala sve bolja i bolja. Učenici su bili podijeljeni na one koji su počeli spremati koncerte u autobusu do onih koji su odmah vadili jastuke i deke kako bi zaspali.Ovi prvi su ipak uspjeli da većinu drugih privuku na svoju stranu.Vjerujem da je ovakva situacija bila i u drugom autobusu. -Putovanje kroz Bosnu je teklo ležerno,ništa posebno,pošto je noć sve više i više izbijala na površinu i mi smo polako počeli smirivati misli. Granični prelaz i ulazak u Hrvatsku je prošao i više nego dobro te se nastavio put ka Italiji.Put do našeg prvog stajanja,Venecije,postajao je pomalo naporan. Mnogi nisu mogli zaspati, a bilo je tu i nesuglasica među učenicima,ali sve se dalo riješiti.U Veneciju smo stigli ranije nego što je to planirano,oko tri sata ujutro,te je bilo potrebno čekati jutro kako bi se krenulo u obilazak gradom.Vozači i vodiči su odlučili da stanemo na neko prikladno mjesto te da odspavamo i odmorimo se do jutra.Neki su ipak odlučili izaći van autobusa i družiti se dok su se ostali uspjeli smjestiti i dobro naspavati.Čim je jutro pokazalo svoje prve znake,uputili smo se prema brodici koja nas je čekala u prijepodnevnim satima. -Venecija-prelijep grad sa mnogo kanala po kojima se odvija saobraćaj, bili smo oduševljeni prizorom. Stare zgrade,skupi restorani,uglađeni građani te same znamenitosti tog grada budili su u nama osjećaj znatiželje. Mostići koji su povezivali uličice izgledali su savršeno za romantičan i sretan kraj nekog vjenčanja ili jednostavno za lijepu uspomenu u obliku fotografije sa najdražim prijateljem. A te iste uličice su sve jednake tako da smo bili zbunjeni i pomalo izgubljeni. Slušali smo o historiji i nastanku tog grada,a najljepši dio definitivno je trg Svetog Marka.Predivno mjesto za mnošto fotografija sa ludim i maštovitim idejama.Vrijeme i nije bilo baš najbolje, ali ipak oblaci su uspjeli sačuvati svu svoju kišu za sebe do našeg odlaska.Kupnja nekog suvenira ili ‘pak tradicionalnih maski je savršena uspomena na grad na vodi. -U poslijepodnevnim satima je uslijedio povratak u autobus te put do ljetovališta Rosolina Mare. Smještaj u hotel je prošao prilično dobro.Iako smo bili umorni i jedva čekali da uđemo u sobe i osjetimo kako umor polako pada sa nas, euforija nije prestajala.Umjesto sunca dočekali su nas sivi oblaci,ali tog predvečerja ipak smo posjetili plažu. Mnogi su se odlučili čak i na hladan tuš u moru kako bi upotpunili čari svog boravka u tom prelijepom i malom gradu.Neki učenici su veče proveli u hotelu,družeći se do sitnih sati u sobama.To druženje su upotpunili sa pjesmom veselih maturanata koja je odzvanjala hotelom.Dok su se drugi ipak odlučili na dubok san do sljedećeg polaska.Poslije doručka uslijedio je polazak ka našoj sljedećoj stanici,gradu ljubavi,Veroni. -Verona u poslijepodnevnim satima je ipak izgledala bolje od prethodnih gradova.Srećom bijaše obasjana suncem,uspjela je izmamiti iz nas još dosta energije za koji istraživački pogled.Uspjeli smo uslikati savršenu fotografiju svih nas zajedno ispred arene.To su zapravo bili najljepši momenti.Kada se trebamo svi sakupiti kao da smo jedno,a zapravo smo razbacani na sve strane,pa sve se svodi na žurbu i strku i na kraju na divnu uspomenu.Tu smo posjetili kuću Julije te vidjeli gdje je pričala jezikom romantike sa dragim Romeom.U ulasku u dvorište bili smo očarani zidom koji je ispisan ljubavlju.Vjerujem da su tu uživali ponajviše parovi naše škole,a također i vječne romantičarke poput mene. Ostatak vremena smo proveli u slobodnom razgledavanju grada i naravno u grupnom jedenju kebaba.To se nije smjelo izbjeći.Desetci gladnih usta u jednoj ulici je smiješan, ali divan prizor. Nakon obilaska koji je trajao par sati,uslijedio je povratak u autobus te dug put do Španije. -Put koji se odvijao kroz Italiju te Francusku probudio je mnoga prijateljstva,priče i dogodovštine koje su nas još više spojile. Bio je tu i poneki biser učenika koji je prepričan od kraja do početka autobusa,i na kraju bivao popraćen grohotom smijeha. Ostatak puta,kroz noć,odlučili smo se na san koji je svima bio prijeko potreban. -U ranim jutarnjim satima okruživala nas je teritorija Španije,napokon! Gradić u kojem smo proveli većinu svoga vremena je Lloret de Mar. Pošto smo stigli prilično rano i morali sačekati par sati radi sređivanja soba,odlučili smo istražiti grad sami.U tren smo bili raštrkani po gradu zbog odmora,plaže ili obroka.Dosta učenika je posjetilo i malu tvrđavu u gradu zajedno sa prirodom i parkom oko nje,koji su privlačili svojim imenom,Costa Brava,što znači divlja obala.Predivan pogled pružao se nekoliko kilometara u daljinu na samom vrhu parka,do kojeg je trebalo doći užasno napornim i visokim stepenicama, ali je vrijedilo. Park je okružen sa bezbroj biljnih vrsta te kristalno čistim morem i kamenjem zbog kojih su fotoaparati bili van torbi. Zbog uzbuđenja cijelo vrijeme zaželiš da se popneš na najveći zid u parku te vrisneš iz sve snage ne bi li glas radosti odlepršao što dalje preko Sredozemnog mora,no međutim,umor nas je spriječio.Tu smo pronašli i par malih plaža na kojima nije bilo gužve,a koje su bile savršene za odmor narednih dana.Već je bilo vrijeme za povratak u hotel i ručak.Smještaj je prošao u najboljem redu.Nakon ručka neki su se odlučili na kupanje na plaži,dok su drugi ipak ostali u hotelu radi odmora.Prilično smo bili zadovoljni uslugom samog hotela. -Kako je noć polako padala,sve više je raslo uzbuđenje radi famozne diskoteke Tropics o kojoj se pričalo generacijama.Uslijedila su spremanja za party dobrodošlice, zatim tu je i poznata pjena party te neon party. U Tropics smo išli svi zajedno u ponoćnim satima. Sam ulazak u diskoteku ulijevao je u nama mnoštvo emocija.Glasna muzika,milion svjetala i dosta različitih lica punilo je diskoteku.Muzika se polako uvlačila pod kožu,te je uslijedio i prvi val ludosti.Bilo je tu i raznih plesova i ludih fotografija.Neon boje kojima smo se šarali po licu i tijelu sijale su u mraku i krasile naše osmijehe.Ludorije su tek počinjale. Pjena i neon party su uslijedile dosta kasnije,reklo bi se pred zoru. Učenici koji su prisustvovali tom događaju bili su oduševljeni.Iako mokri i pomalo zamazani došli su u sobe sretni i zadovoljni jer su znali da je sve to tek početak najljepše uspomene iz srednjoškolskih dana. -Sutradan smo imali slobodno vrijeme.Cijeli dan smo proveli na plaži ili ‘pak u kupnji.Iskoristili smo to vrijeme za kontakt sa porodicom i prijateljima kako bi im opisali naš mali raj. Navečer je uslijedila Flamenco predstava gdje su učenici uživali ispijajući šampanjac.Kroz tu predstavu plesa upoznali su tradiciju Španije i njene izvorne ljepote koje manifestuju i prema kojima žive mnogi ljudi u Španiji i dan danas.Počevši od njihovog jezika,ponašanja,plesa i ostalih kulturnih obilježja.Po povratku uslijedio je izlazak u Tropics i grafiti zabava zbog koje imamo u ormarima predivnu uspomenu u vidu bijele majice koja je ispisana našim imenima. -Sljedeći dan je bio rezervisan za grad arhitekture i dobrih vina,Barcelonu.Polazak je isplaniran poslije doručka ujutro,nakon dolaska prvo na popisu je bio obilazak crkve Svete obitelji.Iako nije dovršena,svjedoci smo savršenoj arhitekturi koja je izbijala iz zidina same crkve.Sam pogled na nju izazivao je čuđenja i oduševljenja,zbog njene veličine,nas a i ostalih turista oko nje.Sljedeće što je uslijedilo je razgledanje stadiona-Nou Camp.Učenici koji se nisu odlučili na ovaj dio izleta čekali su ostale koji su uživali u unutrašnjosti popularnog stadiona.Veličina,izgled te sami luksuz koji se protezao kroz cijeli stadion omogućio nam je divno raspoloženje i odličnu atmosferu.Ulazak na tribine,svlačionice,komentatorske kabine i ostatak stadiona proveli smo u dobrom društvu,te zbijanju šala sa vodičima.Nakon toga krenuli smo u panoramsko razgledanje Barcelone.Posjetili smo Montjuic-gradski park na proplanku iznad Barcelone odakle se pružao prekrasan pogled na grad. Kao da nam je u očima poslagano milion lego kockica. Predivan prizor.Naravno,neizbježna je i glavna ulica La Rambla. Spaja Trg Catalunya i obalu,odakle je Christopher Columbo isplovio prema Americi i gdje se nalazi njegov spomenik.U ulici tog dana i večeri su se slijevale rijeke ljudi. Ulični zabavljači su na svakom koraku,restorani, trgovine i zanimljiva arhitektura.Neki učenici su posjetili i najveći europski akvarij koji se nalazi na obali Barcelone.Tu su imali mogućnost “prošetati” dnom Sredozemnog mora. Ipak,najsnažniji dojam ostavlja prolaz staklenim tunelom ispod bazena u kojem plivaju morski psi. Susret ”oči u oči” s ovim velikim morskim grabežljivcima nikoga ne ostavlja ravnodušnim.Tokom boravka u Barceloni vidjeli smo još mnogo stvari koje su primjer sklada i ljepote poput toranj Agbar,Korida,Casa Batllo,Plaza Catalunya… Tog dana nas je vrijeme odlično poslužilo,bilo je sunčano a navečer dosta sparno.U večernjim satima smo posjetili Magične fontane-remek djelo poznatog španskog inženjera Carlesa Buigasa.Svjedočili smo savršenom skladu boja koje su prštile kroz veliku fontanu.Prepustili smo se laganoj muzici te smo uživali u pogledu na samu veličinu i elegantnost samog ambijenta.Tu smo dobili inspiraciju za najluđe zajedničke fotografije, al u isto vrijeme i najljepše.U kasnim satima vratili smo se u Lloret de Mar. Neki su se odlučili na odlazak u diskoteku, a neki su ostajali u sobama ili u holu hotela i tu proveli vrijeme u druženju. Sljedeći dan je također bio aktivan za učenike koji su izabrali Marineland među izletima. Marineland je prelijepi vodeni park gdje su učenici uživali u zabavama i atrakcijama na vodi sa papagajima i delfinima.Ipak Marineland nam nije donio veliku dozu adrenalina kao što je to učinio zabavni park Port Aventura.Dosta učenika se odlučilo na ovu ekskurziju radi posjete ovom parku, jer odlazak iz Španije bez sjedanja na Shambalu,Dragon Khan,Furius Baco(čelični vozovi smrti),te na čuveni Hurakan Condor(slobodan pad),može biti popraćen kajanjem. Proveli smo čitav dan u Port Aventuri i za to vrijeme smo ohrabrivali jedni druge.Bilo je strašnih trenutaka ali i predivnih.Uživali smo u samoj veličini parka i njegovoj prirodi za koju je zaslužan čovjek.Svaki centimetar nas je ostavljao bez daha.Nakon dolaska u hotel prepričavali smo sve smiješne priče kojima smo svjedočili pri boravku u Port Aventuri.To je bio naš posljednji izlet, nažalost.Navečer je uslijedio red love party u Tropicsu i mnogi nisu mogli odoljeti toj večeri. Svi su obukli crvene majice te su napravili odličnu užarenu atmosferu u diskoteci. Sljedeći dan je ujedno i zadnji dan boravka u Lloret de Mar. Na učenicima su izbijali osjećaji tuge, jer napuštaju mjesto u kojem su se rodile uspomene jedne generacije. Ali nisu se dali potpuno rastužiti.Dan smo proveli na plaži u zajedničkom kupanju te u kupovini darova i ostalih potrebnih stvari za put.Taj dan je bio rezervisan i za pakiranje koje je popraćeno sitnim uzdasima žalosti, ali i nostalgije koja će tek da počne odmah po izlasku iz hotela sljedećeg jutra. Navečer je uslijedila zadnja noć u Tropicsu te opraštanje od naše male oaze mira, zabave i uživancije.Nismo mogli vjerovati kako je vrijeme brzo prošlo.Sa jedne strane osjetila se tuga, a sa druge radost, jer ipak nigdje nije kao kod kuće. Srijeda,10.septembar, dan rezervisan za check out iz hotela u devet sati ujutro.Sjedili smo umorni i nenaspavani u holu hotela. Miješali smo raspoloženja iz minute u minutu. Želimo kući, ali želimo i ostati. Ali što je tu je,moramo nazad. Nakon unošenja kofera u autobus bacili smo zadnji pogled na hotel te sve što se tu u blizini nalazilo,Tropics, cestu, ljude, plažu…Bilo je lijepo dok je trajalo. -Putovanje natrag u Bosnu odvijalo se u ugodnom raspoloženju.Bili smo primorani zaboraviti na tugu, ali nostalgiju smo zadržali. Prolazak kroz Francusku smo uljepšali posjetom gradovima Grasu i Kanu.U Grasu smo se počastili parfemima iz poznate parfimerije Galimard.Tu smo se zadržali kratko i krenuli ka daljnjem odradišu, kneževini Monaco.Posjetili smo grad vječnog luksuza i glamura-Monte Carlo.Posjeta se odvijala u ponoćnim satima.Dok je većina građana spavalo mi smo se šuljali kroz grad i divili veličanstvenom izgledu grada.Proveli smo neko vrijeme ispred poznatog casina te svjedočili bogatsvu,luksuzu i ljepoti jednog mjesta.Ubrzo je uslijedio povratak u autobus te daljni put do našeg Tešnja.Ujutro smo stigli u Italiju te proveli par sati u šopingu u Trstu.Tu smo se odlučili na kupnju nekih stvari za sebe ili još poklona voljenim osobama, jer ipak pokloni su uvijek dobrodošli.U podne smo nastavili put ka Sloveniji i Hrvatskoj. Nismo više ni htjeli da budemo tužni, vraćamo se kući sa najljepšim uspomenama.Bili smo svi kao jedno, šalili se, zabavljali i uživali. Sjedili zajedno sa profesorima i pjevali pjesme.Upoznali profesore u potpuno drugom svjetlu kao šašave i otkačene, ali veoma brižne i drage osobe. Četvrtak,11.septembar, dolazak u Tešanj u devet sati navečer, obilježen je sa hrpom zagrljaja i poljubaca sa najdražim osobama. Zadnje pozdrave smo uputili vozačima te vodičima koji su cijelo putovanje bili naši vjerni pratioci i čuvari. Bez njih i profesora maturalna ekskurzija ne bi bila savršena. Sretni smo što smo uspjeli dovesti do kraja cijelo putovanje bez problema i što smo učinili naše profesore ponosnim. Sve što nam preostaje sada je rad i učenje kako bi ovu godinu bez problema završili te upisali se na željene fakultete, jer najkraći i najsigurniji put da časno preživimo svoj život sastoji se u tome da i u stvarnosti budemo ono što želimo biti.
Zerina Čamdžić IV- c
